Dok su u Francuskoj i Španiji lokali dužni da gostima ponude besplatnu vodu, u Belgiji to ostaje stvar dobre volje, a rasprava o promeni pravila traje godinama.
Da li čaša vode iz česme treba da bude besplatna? U Belgiji je to pitanje već godinama predmet rasprave između ugostitelja, potrošačkih organizacija i građanskih inicijativa. Dok jedni upozoravaju na troškove i gubitak prihoda, drugi smatraju da bi pristup vodi morao da bude osnovna usluga u svakom lokalu.
Za nekoga ko dolazi sa Balkana, pitanje da li kafić ili restoran treba da posluži čašu vode iz česme može da zvuči gotovo besmisleno. Uz kafu, sok ili rakiju, voda se u mnogim lokalima podrazumeva. U Belgiji, međutim, stvari funkcionišu drugačije.
Restorani, barovi i kafići u toj zemlji nemaju zakonsku obavezu da gostima ponude besplatnu vodu iz česme. Mogu to da urade, ali ne moraju. Ukoliko umesto toga posluže flaširanu vodu koja se naplaćuje, ne krše nikakva pravila.
Evropska direktiva o vodi za piće podstiče države članice da ohrabre ugostiteljske objekte da nude vodu iz česme, ali na nivou Evropske unije ne postoji propis koji bi ih na to obavezivao. Zbog toga se praksa razlikuje od zemlje do zemlje.
U Francuskoj i Španiji ugostitelji su dužni da gostima ponude besplatnu vodu iz česme, dok u Belgiji to i dalje ostaje stvar dobre volje vlasnika lokala. Pokušaja da se postojeća pravila promene bilo je i ranije, ali nijedan predlog nije prerastao u zakon.![]()
Finansijska održivost poslovanja
Deo ugostitelja protivi se uvođenju obavezne besplatne vode, pre svega zbog troškova. Iz federacije Horeca Brisel poručuju da to nije samo pitanje dobre volje, već i finansijske održivosti poslovanja.
Kako navode, voda možda dolazi iz česme, ali njeno posluživanje ima svoju cenu. Potrebni su čaše, osoblje, pranje i logistika, što predstavlja dodatni trošak za ugostitelje. Predstavnici sektora upozoravaju i da bi besplatna voda mogla da smanji prodaju drugih pića, od kojih restorani i kafići ostvaruju značajan deo prihoda.
Različita ugostiteljska kultura
Ugostitelji zato smatraju da Belgiju nije moguće jednostavno porediti sa zemljama u kojima je besplatna voda zakonska obaveza. Troškovi rada, poreski sistem i ugostiteljska kultura razlikuju se od države do države. Sličan stav ima i belgijska potrošačka organizacija Test Achats. Iako podržava ideju da voda iz česme bude dostupnija gostima, organizacija ističe da svaka zemlja razvija sopstveni model ugostiteljskog poslovanja.
Kao primer navode da je u Francuskoj voda besplatna, ali se hleb često dodatno naplaćuje. U Sjedinjenim Američkim Državama očekuje se napojnica, dok se u Belgiji voda iz česme za sada ne podrazumeva.
Građanske inicijative traže promene
S druge strane, građanske inicijative smatraju da bi gostima trebalo omogućiti izbor između flaširane i vode iz česme. Kampanja „Free Tap Water in Belgium“, pokrenuta 2019. godine, zalaže se za bolji pristup vodi iz česme u restoranima, kafićima i javnim prostorima. Njihovi argumenti nisu vezani samo za cenu.
Zagovornici inicijative ističu praktičnost, smanjenje upotrebe plastičnih flaša, kao i potrebu da se razbiju predrasude o kvalitetu vode iz česme. Pokretači kampanje priznaju da posluživanje vode nosi određene troškove, ali smatraju da bi ugostiteljski objekti morali da ponude obe mogućnosti i prepuste gostima izbor. Jedan od predloga kompromisnog rešenja jeste da lokali imaju pravo da naplate vodu iz česme, ali po razumno ograničenoj ceni, kako se gosti ne bi osećali iskorišćeno.
Dok zakon ne bude promenjen, u Belgiji možete zatražiti čašu vode iz česme, ali lokal nije dužan da vam je donese besplatno. Nije retkost ni da takav zahtev bude odbijen. Ponekad se, kažu gosti, obična molba za čašu vode pretvori u neprijatno objašnjavanje, pa čak i raspravu sa osobljem, što je za mnoge posetioce iz zemalja u kojima se voda podrazumeva i dalje teško razumljivo.
Ostavi komentar